Einu sinni var....

Einu sinni ķ lķtilli eyju śti į landi geršist svolķtiš ęvintżri. Fiskimennirnir sem įttu heima ķ bęnum reru til fiskjar og žannig höfšu allir ķ žorpinu  nóg aš bķta og brenna. Til aš fiskimennirnir gętu keypt bįta fóru žeir ķ bankann ķ žorpinu og fengu lįn hjį bankanum. En alltaf į vorin komu fiskimennirnir ķ bankann og borgušu allar skuldirnar. En svo hįttaši til eitt voriš žegar fiskimennirnir ętluš aš borga skuldirnar sķnar žį sagši bankastjórinn neiiiiii, žiš skuluš ekki borga skuldirnar ykkar. Žiš skuluš kaupa hlutabréf, og ég skal lįna ykkur miklu meira til aš žiš getiš keypt miklu fleiri  hlutabréf. Žetta fannst fiskimönnum voša snišugt og keyptu fleiri og fleiri hlutabréf. En svo geršist svolķtiš óvęnt bankinn fór į hausinn og öll hlutabréfin töpušust. Fiskimennirnir uršu voša voša leišir og sśrir. En žį kom til sögunnar  žingmašurinn ķ eyjunni sem var gamall tukthśslimur. En žennan žingmann hafši fólkiš vališ af žvķ aš hann vissi allt um hvaš var rétt og rangt žvķ aš hann hafši prófaš hvorutveggja. Žingmašurinn fór inn ķ bankann meš voša voša stórt stroklešur og strokaši śt allar skuldirnar ķ bankanum. Viš žaš uršu fiskimennirnir eyjunni voša glašir. Af bankastjóranum vonda er žaš aš frétta aš hann fór til Reykjavķkur og hvarf žar ķ mannfjöldann og  hefur ekkert spurst til hans sķšan.

« Sķšasta fęrsla | Nęsta fęrsla »

Bęta viš athugasemd

Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband